Profesori
Momčilo Paraušić: pesme
Kuća vode
Kući se viječno kuća vode
Kući se iz ničega nikada nigdje
Ničija kuća
Beskućne nikakve ničije
Vode vode
Kući se viječno kuća vode
Iz moćnih dubina
S rizičnih visina
Od blagih širina
Kući se viječno kuća vode
Iz neba
Iz zemlje
Iz tebe
Iz mene
Kući se viječno kuća vode
Iz ničega nikada nigdje
Ničije nikakve
Vode vode
Kuća vetra
Čekaš nas
Spuštamo umor
na tvoj prag
pletemo kameni plot
oko tvoje kuće od vetra
Vene cveće
kao ispod njega tvoje ruke
suše se kapi na njemu
kao ispod njih tvoje oči
Bežimo od plamičaka
koje ti donosimo
pre no što ti dođe vetar
Vraćamo se ispred tvojih vrata
praznih očiju
Tvoje ruke i oči za nama
Mašu nam senke grana
plamičci sveća
Hiljadu prozora
Izašao sam iz podruma
sišao sa tavana
raselio miševe pauke golubove
i druge čitaoce
Sad knjige stoje dišu razgovaraju
Svakoj mogu da pridjem
pružaju mi ruke
One greju kuću
kroz njih ulazi dan
Sad svaka knjiga ima lice
kao iznad izvora
Ima temelj
kuća stoji
Ima krila
kuća leti
dalje
|