knjiga peta

knjiga II

Uredio dr Jovan Cvijić

Beograd 1903.

/izvod/

Antropogeografska ispitivanja Riste T. Nikolića

R U Š A NJ

POLOŽAJ: Ovo je selo s leve strane Topčiderske reke i po položaju je slično sa Resnikom i Pinosavom , koja su sela po kosama što se od Avale prema severoistoku pružaju.

Stanovnici vode piju sa bunara i izvora od kojih su poznati: Šareni izvor, Zobnjak, Delarov izvorac, Starčeva voda, Bolja, Rnjakovac i dr.

ZEMLJA, ŠUMA I PAŠA: zemlja za obradjivanje oko sela, a mestimice i oko kuća.

Ovo selo ima dosta šume naročito po stranama dolina. Utrina je seoska prostrana i po njoj ima šume /sitne/ i paše. Na ovim je mestima: Otavici, Golom brdu, Kurjakovcu, Joksimovici, Goletnoj poljani, Ravnom gaju, Ševaricama idr.

TIP: Selo je razredjenog tipa. Izdvaja se srednji deo sela i krajevi hrvatski i bošnjački.

U srednjem delu sela žive: Ružići /17 kuća/, Vrcići /14 k/, Spasojevići /20 k/, Milićevići /7 k/, Todorovići /15 k/, Marinkovići /2 k/, Živkovići /1 k/, Stefanovići /1 k/, Miloradovići /8 k/.

U Hrvatskom su kraju: Tomići /13 k/, Drobnjaci /4 k/, Delarovići /9 k/, Petrovići /4 k/ - Hrvati, Ružići /3 k/.

U Bošnjačkom su kraju do škole: Vrcići /1 k/, \akovići /2 k/, Davidovići /1 k/, Vukićevići /4 k/, Petrovići / 1 k/, Radović Steva, Vujanović /1 k/, Malbašić Stojan /1 k/, Uroševići /1 k/, Stojkovići /1 k/, Kodići /od Vrcića/, Petrovići /1 k/.

U selu ima oko 140 kuća, a u srednjem delu sela oko 86, u hrvatskom kraju oko 34 i u bošnjačkom oko 15 kuća.

IME: Selo koje je postojalo pre današnjeg sela Rušnja zvalo se Veliko Selo, a ime selu Rušanj, po pričanju nekih, postalo je po tome što se zemljište gde je selo zbog kiše jako oburvava, ruši. Neki opet vele da je selo prozvato Rušanj zbog rušenja kuća što je bilo za vreme neke bežanije pod Turcima. Krajevi su prozvati po nazivu zemalja otkuda su doseljenici stanovali u njima: Bošnjački po Bosni, a Hrvatski po Lici koja je južno od Hrvatske.

POSTANAK SELA I POREKLO STANOVNIŠTVA: Najstariji su u ovome selu Vukićevci koji su poreklom sa Kosova od Vučitrna, otkuda im se preded doselio. Tamo su, vele, imali mnogo stoke, oko 700 ovaca koje su čuvali u planini gde su imali 7 čobana. Kad je jedan od Vukićevića pošao kući da donese "zairu" u planinu, salete ga psi arnautski, te ovaj ubije jednog psa, našto pojure za njim Arnauti. Ovaj ubije dvojicu pa sa ženom i petoro braće pobegne. Na Javoru predju u dolinu Morave i nastane se u selu Kurilovu /sada Gradac/ u starom Karanovačkom srezu, gde su kratko vreme /dva-3 meseca/ probavili. Odatle ih vele proteraju Nemci u Nemačku otkuda se docnije vrate i nasele na današnjem selištu sela Rušnja. Tu su živeli u kućama busarama i lubaricama. Tih je kuća bilo 7 i u njima su živeli samo "Kosovci" - sve "Arnauti", koji su docnije prešli na današnje mesto. To je danas jedna od najvećih porodica u Rušnju. U nju spadaju sem Vukićevaca, Milićevići-Čučulići /oko 20 k/, Todorovići, Jocići /3 k/, Uroševići, Markovići, ali su se već izrodili. Svi slave Djurdjic.

Ostale su se porodice doselile posle njih. Ružići su od Novog Pazara /deda im je bio seiz uz Laudana, a doselio im se praded/,, slave Mitrovdan. ***Tako mi je pričao starac \oka Radosavljević iz Rušnja medjutim A.B. Bosić, o prvom naseljavanju današnjeg sela Rušnja zabeležio je ovo: "Kažu da je ovo mesto bilo pusto i prvo se u njega doselila porodica Ružića, kojijeh sada ima nekoliko kuća, najimućnijih u selu. Njina je postojbina, vele, bila kod Kosova pored vode Laba. Prije 100 i više godina ubiju im onamo Turci pseto ovčarsko i oni se za to s njima zavade i potuku, pa pobjegnu u Pazar. Tu su živjeli do Kočine Krajine, a tada dodju amo i nasele se u Masloševu, sadašnjem selu u srezu Jaseničkom, okružja kragujevačkog, ali i tu zametnu boj sa Turcima. Jednoga dana igralo je kolo, a subaša turski uhvati se do mlade Ruže od koje je postalo prezima sadašnjim Ružićima. To bude krivo njenome čovjeku zato on uzme pušku i ubije ondje toga subašu, pa za time pobjegne, te se u Rušnju nastani, a brat ovog čovjeka pobjegne u Njemačku", Glasnik II, XIX, 227-228. ***

Vrcići /oko 20 k/, a po starom prezimenu Milovanovići, došli su sa Kosova gotovo u isto vreme kad i privi kosovci, slave Sv. Todora, Petrovići - Ere iz Novog Pazara /iz arnautske/ a ovde došli iz Morave. Predak im služio u Vukićevaca, pa potom doveo ženu i načinio kuću. Ima ih oko 5 kuća i slave Sv. Nikolu. Najpre su, vele , slavili Petkovaču pa su zbog ubistva nekog Turčina promenili slavu.

Spasojevići /oko 20 k/, došli su od Sjenice, od kud im se doselio praded /čovek od 60 godina/ slave Sv. Nikolu. Bosić B.A zabeležio je kako su Tomići ili Spasojevići došli iz nekog mesta Pčelice, samo nezna gde je to mesto i misli da je to sadašnje selo u srezu Levačkom. /Glasnik II, XIX, 228/.

Delarovići /6 k/ iz Bosne, otkuda su im se doselili dedovi /Delar Filipović, Jovan Filipović/ slave Sv. Alimpija. Tomići ili Milosavljevići oko /10 k/ iz Bara /okoline Kragujevca/ te ih zovu Baralije, slave Sv. Vasilija. Mitrovići /5-6 k/, iz Dalmacije zvani Dalmatinci, preci im bili poznati sa svoga junaštva, slave Sv. Alimpija, Petrovići /oko 3 k/, iz "krvave Like" /Hrvati/, slave Sv. Jovana. \akovići /2 k/, došli iz Bosne pre 40 godina, slave \urdjevdan. Stanković Milan iz Bosne /pre 40 godina/ gde se i rodio / Podrinje/ slavi Sv. Trifuna. Drobnjaci /4 k/ iz Vukosavaca otkuda im se deda doselio pre 70 godina te nisu bili za vreme bežanije 1813. godine, slave \urdjevdan. Marinkovići

/1 k/ doselio se pre 50 godina, slavi \urdjevdan, Živković /došao 50-60 godina iz Morave/, slave Sv. Nikolu. Petrović Stevan iz Pinosave, došao ženi na imanje pre 40 godina, slavi Sv. Alempija, Stevanović Radivoje iz Dalmacija /pre 40 godina/ slavi Mitrovdan. Pantelić Stevan iz Sremčice, došao na imanje pre 30 godina, slavi Sv. Nikolu, \ordjević Lazar od Bitolja, bio dundjerin pre 30 godina u selu pa tu zaostao, slavi Sv. Nikolu. Dokić Jelesije iz Pinosave iz porodice Radisavljevića, došao na imanje Rankovića, slavi Mitrovdan, Davidović iz Bosne slavi Sv. Nikolu. Malbašić Stojan iz Bosne slavi \urdjic. Živković iz Srebrenice / Bosna/ slavi \urdjevdan. Stojković Dimitrije iz Bugarske, došao pre 30 godina, slavi Sv. Nikolu. \ura Fak-Rvat, skoro došao slavi Sv. Todora, Ristić Milan od Pirota iz sela ispod Deščanog Kladanca, skoro došao, slavi Teodorovu subotu. Vukadinović Milan iz Pinosave, došao pre 5-6 godina, slavi Sv. Nikolu. Mehandjžija je od Bitolja.

Atar ovoga sela prema ostalima dosta veliki, ali ipak nema mnogo novih doseljenika jer, vele, zemlja nije tako plodna kao u nekim obližnjim selima.

Selo je ovo bilo najpre na mestu Selištu ili Starom selu. Tu su bile kuće najstarijih porodica ovog sela: onih 7 Busara u kojima su živeli kosovci. Odatle su ih docnije premestili Turci na mesto gde je danas selo.